Kako community manager može naći dobrog klijenta

Share

Community managementU posljednje je vrijeme na domaćim blogovima aktualna tema kako naći stručnog community managera. U moru samozvanih stručnjaka, lidera i gurua potrebno je posavjetovati ljude. Ali svaka priča ima svoje lice i naličje. Ja sve više analiziram tu drugu stranu priče o community managementu. Kako bi jedan CM mogao naći dobrog (da ne kažem normalnog) klijenta?

Problem sa ne/normalnim klijentima je što u stvari znaju sve, ali eto vole zapošljavati ljude. Preporuke za komunikaciju na društvenim mrežama uspješnih domaćih menadžera sadrže:

  • Savjetovanje – prva stvar s kojom se suočava CM! Angažiraju stručnog community managera upravo zato što nemaju čovjeka s takvim znanjem i onda vam govore šta i kako trebate raditi.
    Možda bi to bilo u redu, ljudi se brinu za svoju kompaniju. Ali tuga je što nitko od tih „naredbodavaca“ nikada nije imao profil na društvenim mrežama, ne piše, pa čak ni ne čita nijedan blog.
  • Reklame – za mene još uvijek zagonetka bez rješenja. Ne znam je li to strah od novog ili škrtost na informacijama. Uporno se izbjegava bilo kakva reklama i spominjanje društvenih medija u offline materijalu, makar to bila samo plava FB ikona na reklamnom materijalu koji svakih 15 dana izlazi u javnost. O FB ads nema ni govora!
  • Aktivnosti u online medijima doziraju se na kapaljku, kao najveći otrovi. Priopćenja za online medije ne postoje, pa ni reagiranja na objave u ovoj vrsti medija. U skladu s negiranjem online medija ide i neznanje. Plod tog neznanja je biser koji me nedavno ostavio bez daha. Naime, ogroman je problem nastao kad se među prvih deset rezultata na Googlovoj tražilici pojavio članak iz 2009. godine sa web stranice klijenta (koja nikad nije optimizirana). Po njihovu mišljenju takve se stvari NI SLUČAJNO ne smiju događati.
  • Njuzwrth – ono što je nekome vrijedno, drugom je smeće, bukvalno rečeno. Ne možemo svi shvatiti šta je vrijedna informacija. „Hvala Bogu, i toga smo se riješili!“  je bio komentar na spominjanje web stranice u svim offline reklamama. To je bila potpuno nevažna informacija. Trebalo je uložiti mnogo truda i napora da se slomi šef koji je naredio isticanje web stranice. I uspjeli su. Riješili su se te grozne navike.
  • Emocije u komunikaciji na društvenim medijima su strogo zabranjene. Tako da treba komunicirati potpuno sterilno, bez davanja znakova života. „Nemoj komunicirati previše osobno i emotivno. Ali nemoj ni kao kompanija.“ Pitala sam koja je treća mogućnost i kad je nađu da mi se jave. Nisu se javili. Još.

Nemojte previše obraćati pažnju na prva slova bulleta, tako se samo posložilo. Reklo bi se igrom slučaja! I ne prihvaćajte „stručne“ savjete. To što netko ima više godina radnog iskustva, ne znači da zna raditi svoj posao.

Irena Omazic

Vodila PR i Social Media kampanje za domaće brendove, političke stranke, nevladine organizacije. Piše blog o odnosima s javnošću, komunikaciji i društvenim mrežama na PublicRelations.ba. Trenutno je blogerica u One World See o ljudskim pravima na internetu.

You may also like...

4 Responses

  1. Anja says:

    Odlicno napisano 🙂 Bas mi je gust citati 🙂

  2. Ah, imao sam jedan slučaj iz kategorije “Savjetovanje” 🙁

    • Autor says:

      To je postalo uobičajena stvar jer svi imamo praksu u komuniciranju, pa se ljudi osjećaju slobodnima da savjetuju i preporučuju mnogo korisne stvari…

Leave a Reply to Autor Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.