Društvena odgovornost PR profesionalaca

Mnogi imaju pogrešne pretpostavke o profesiji odnosa s javnošću i osobama koje se ovom profesijom bave. Prodavači magle jednako je čest naziv kao i PR, a uvriježeno je mišljenje da vrsni PR stručnjaci trebaju samo lijepu garderobu, dobru frizuru, modernu šminku, štikle i to je to. S takvom „full“ opremom idete sa eventa na event, s kave na kavu, a netko to svaki mjesec masno plaća.

Zbog ovih stereotipa i „PR stručnjaka“ koji ih potiču naša struka jest tu gdje jest. Situacija sa razjedinjenom, pa onda nikakvom udrugom odnosa s javnošću, generalno loš imidž profesije u BiH, visok stupanj neobrazovanosti i neprofesionalnosti kadra (…) činilo se da ne može lošije. A onda je javno isticanje ustaškog pokliča jedne mlade tzv. glasnogovornice Vlade FBiH (a potom i potpora njezinih kolega!) bio šamarčina u lice i profesiji i svakoj osobi (pa i meni) koja ulaže nadljudske napore u edukaciju i valjanu praksu da se izdigne iz kaljuže i za sobom povuče toliko puta osramoćenu i obezvrijeđenu profesiju.

Tko su, a tko bi trebali biti PR praktičari?

PR praktičari bi trebali biti široko obrazovane osobe, sa znanjem stranih jezika, poznavanjem i praćenjem tehnoloških i komunikacijskih trendova, lijepo odgojene osobe koje imaju takta u komunikaciji s ljudima svih karaktera i slojeva, nacija, rasa… Stvarnost je malko drukčija! Mnogi PR praktičari u BiH su osobe zalutale u ovu profesiju, bez imalo želje za osobnim napredovanjem i edukacijom, često bez elementarnog kućnog odgoja, a iz pojedinih primjera se vidi i ne pretjerano inteligentni. Srećom, najviše na svoju štetu.

Društvena odgovornost PR profesionalaca

Odnosi s javnošću trebali bi služiti informiranju, izgradnji razumijevanja i povjerenja, uspostavljanju komunikacije i dobrih odnosa, za educiranje javnosti o novom, drukčijem, boljem… U svijetu koji više ne poznaje granice odabrati PR za svoju profesiju znači odabrati poziv koji će biti dio vas 24 sata dnevno. Nećete moći u 16:00 zaključati vrata ureda, skinuti kostim debelkožca i postati nePR osoba koja sada ima privatni život daleko od svih. To ste možda mogli raditi prije 20 godina, danas više ne.

Odgovornosti svake osobe koja se želi baviti odnosima s javnošću trebala bi biti postavljanje visokih profesionalnih standarda, unaprjeđivanje i širenje kvalitetne prakse. Pored toga društvena odgovornost PR praktičara mora biti jedan je od prioriteta svakog pojedinca u ovoj profesiji.

Kada radimo na projektima tražimo od medija interes za svoje priče i priče svojih klijenata, tražimo razumijevanje poruke koju šaljemo, tražimo pažnju i angažman publike… Zašto se onda treba čuditi kada ti isti mediji i ta ista javnost konačno od vas TRAŽI nešto.

Koliko smo u silnoj želji za uspjehom, rezultatima, medijskim objavama (p)ostali odgovorni prema javnosti s kojom komuniciramo kada je nama potrebno, prema poslodavcu kojem smo često ogledalo kompanije i vrijednosti za koje se zalaže, prema struci koja bi trebala biti plemenita i koja je (kroz povijest se vide primjeri) društvu donijela mnogo vrijednih projekata…

Ako se želite baviti odnosima s javnošću morate shvatiti nekoliko postulata:

• nije kompanija tu zbog tebe, ti si tu zbog kompanije i njezinih javnosti i u skladu s tim se trebaš ponašati
• ugodna pojavnost koja neumorno ponavlja „ja, ja, ja…“ nije dovoljna
• u kriznim situacijama treba imati nešto pameti, znanja i pameti!
• ne s…. tamo gdje jedeš (s oproštenjem)

Ovih nekoliko „postulata“ primjenjivi su u mnogim situacijama, događaj u kojem su pojedini samozvani PR stručnjaci u BiH demonstrirali znanje iz povijesti bio je samo okidač za ovaj post.