PR obrazovanje u BiH

U potrazi za inspiracijom naišla sam na post Dragane Djermanović „Za šta se obrazuju PR stručnjaci u Evropi“. Post je napisan 23.10.2008. i govori o tome koliko je važno da se na fakultetima počne izučavati PR – odnosi s javnošću. U BiH je u to vrijeme već postojao studij odnosa s javnošću na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a ja sam bila student druge generacije. Heej kompletan studij PR-a, odnosa s javnošću… Tko bi rekao da smo tako napredni i skoro u korak sa 21. st.

Prvo sam potražila neki PR blog u BiH, bilo kakav samo da ima arhiv koji datira još iz 2008. može i starije. I da ima sadržaj iz kojeg se nešto može naučiti. Samo da usporedim formalno obrazovanje i praksu. Tugo moja pregolema, ne nađoh ništa! Traženje informacija o blogovima u BiH je kao traženje igle u plastu sijena. Svašta ima, ali ja ništa konkretno nisam našla. Ne ide nama organizacija, a nismo ni pedantan narod, čini se.

Ja sam bila student PR-a od prve do pete godine. Nisam birala jedan ili dva izborna predmeta o odnosima s javnošću i na kraju diplomirala PR. To bi trebalo značiti da sam nešto i naučila. E pa nisam mnogo naučila. Zato sam po internetu tražila pimjere i studije slučaja iz BiH. Ne vrijede previše američki primjeri za balkanski PR. Ali nigdje ništa.

Zbog ovako oskudnog obrazovanja na fakultetu, sama sam morala uložiti mnogo truda u svoje PR obrazovanje. A znate li kako je teško doći do znanja kad ne znate otkud početi, kad nemate barem malu preporuku od profesora ili nekog iskusnijeg u PR profesiji? NE, ne znate!

Nailazila sam na odlične PR blogove, rezultate istraživanja, čitala, proučavala. Ali nisam znala šta s tim. Ne mogu smjestiti informaciju kad nemam korpus znanja koji mi je potreban za njezino analiziranje i razumijevanje. Znanje je moć! Ako nema znanja ni najnovije i ekskluzivne informacije ne znače ništa, jer ne znate šta da radite s tom informacijom.

PR blogovi su odličan izvor informacija , kao i besplatna online edukacija, ali mnooogo vremena oduzima potraga za vrijednim izvorima. A na početku mi se događalo da ne mogu procijeniti koliko je neki izvor dobar. Nakon nekog vremena shvatim da je to poprilično loš sadržaj. Ali i za to treba vremena.

Shvatila sam da svi ovi seminari koje bolonja zahtijeva mogu poslužiti jedinstvenom cilju. Iz svih predmeta sam birala teme koje su povezane, istraživanjem i pisanjem seminarskih radova sam napredovala. Moje razmišljanje o blogu i novim medijima počelo je sa seminarskim radom iz predmeta „razvoj medija u svijetu i BiH“. Odabrala sam temu o razvoju novih medija i blogova i koliki je njihov utjecaj. Ali profesor je odbio temu uz obrazloženje:

„Tema je previše moderna. Trebalo je odabrati nešto istorijsko!“

Ne lažem, znaju to i kolege koje su sa mnom slušale preporuku profesora. Nisam promašila temu i nije bilo velikih grešaka u radu. Tema je previše moderna! (Mala digresija – jedno od ispitnih pitanja kod tog profesora bilo je komuniciranje u džematu) Skoro smo se posvađali! Ali budući da je profesor uvijek u pravu mudro sam šutjela.

Od tada je moje PR obrazovanje samo moje. Svjesna sam da mi fakultet nije pružio mnogo. I nisu profesori krivi jer mnogi među njima znaju manje od mene. Na moju veliku žalost.